“Violence may be in some sense ‘encoded’ in the concept and practice of public art, but the specific role it plays, its political and ethical status, the form in which it is manifested, the identities of those who wield or suffer it, it is always nested in particular circumstances.” [W. J. T. Mitchell, “The Violence in Public Art”, pp. 37-8 in W. J. T. Mitchell (ed.) (1992) Art in Public Sphere. Chicago: University of Chicago Press.]

Upravo ovaj navodi podvlači tri glavne linije umetnosti u otvrorenom javnom prostoru, a koje se vezuju za Grad Skoplje kao "Grad solidarnosti". Prvi je aspekt, svakako, izvod o "određenim okolnostima" - odnos ideološkog i političkog kao konstituensa pojavnosti figurativnosti (kao narativnost) u državnim porudžbinama skulptura u centralnost gradskom području. Drugi se aspekt odnosi na odrednicu "političkog" statusa u javnoj umetnosti, odnosno, političko kao ostvarivanje politike umetnosti - ostvarivanje javnog interesa u zoni javnog prostora. I treći, jednovremeno i spajajući i razdvajajući, aspekt je onaj vezan za njen "etički" status.

Skoplje, kao "grad solidarnosti" tokom sredine i kasnih šezdestih postao je zadnjih nekoliko godina "grad nasilnosti". Tako se sam Grad našao između etičkog statusa međunarodne kampanje levičarske strukture SFR Jugoslavije (potsetimo samo: katastrofa skopskog zemljotresa nije sagledljiva isključivo kroz broj poginulih, 1 700 žrtava, i stepenu rušenja, 85% centralnog gradskog područja, već da je međunarodnu zajednicu na solidarnost pottikao fakt da je to prva većih razmera gubitka nakon gubitaka Drugog Svetoskog rata) i ideološke strukture novog nacionalizma u novim, demokratskim, procesima tranzicije vladajučih desničarskih partija.

S toga, debata nastoji raščlaniti ovaj složeni odnos ideologije, politike i etike kroz ili preko odnosa državno poručene (likovne) umetnosti i javnog otvorenog prostora. Zatim odrediti ideološki, politički i etički diskurs prema Gradu Skoplju u smislu - diskurzivnost tekuće internacionalizacije solidarnosti u desničarskom (ideološkom) miljeu. I, konačno, postaviti moguće veze između neoliberalnog (odgovornog) pojedinca i konzervativne (nacionalne) grupe.

Moguće smernice:

- javna umetnost kao deo ideološkog planiranja grada
- umetničko delovanje u javnom otvorenom prostoru kao etički odnos umetnika
- kontraverza javne umetnosti u polisu
- politički diskurs javne umetnosti i
- kritička rasprava o javnim kritičkim raspravama o umetnosti

(Kao dopunjenje možete pogledati moju knjigu "Siluvajte go Skopje!", ako ne drugo, zbog makedonskog jezika, ono bar zbog ilustracije kako Skoplje danas izgleda. Link za besplatno preuzimanje postavljen je na: www.nvilic.blogspot.com.)